Šibenka: mali klub gdje je velika zvijezda rođena
Iako je prošlo gotovo trideset godina otkako je tragično napustio ovaj svijet, njegovo ime je i dan danas tema brojnih članaka i novinskih napisa te razgovora ljubitelja košarke. Dražen Petrović, također poznat kao „Amadeus, košarkaški Mozart“, još dugo će ostati zapamćen kao jedan od najvećih, ako ne i najveći hrvatski sportaš ikada rođen.
Njegova iznimna košarkaška karijera započela je s lokalnim uspjesima u Ex-Yu ligi, da bi zatim postigao značajne uspjehe na razini Europe te potom postao jedan od predvodnika europskih igrača koji su zaigrali pod svjetlima reflektora NBA lige.
Ova priča vodit će nas u davnu 1976. godinu, kada je Dražen odigrao svoje prve korake u dresu Šibenke.
Petnaestogodišnji lider
Svakako jedan od vodećih uzora koji su imali odlučujući utjecaj na Dražena, bio je njegov stariji brat Aleksandar (Aca). Upravo njega, Dražen je promatrao na košarkaškim treninzima, a što ga je potaklo da se i sam okuša u tom sportu. Nedugo nakon što je i sam obukao dres te stao na parket sa svojih svega dvanaest godina, svima je bilo jasno da se radi o iznimnom talentu.
Već kao golobradi petnaestogodišnjak, Dražen je zaigrao u prvom sastavu mladog, tada još relativno bezopasnog kluba Šibenka. Međutim, povijest će pokazati da je Šibenka Draženovim dolaskom u kratkom vremenu postala itekako opasna.
Svatko tko opisuje Dražena u to vrijeme, opisuje ga kao odlučnog i fokusiranog lidera, čovjeka koji je nosio igru, a ako je bilo potrebno, i čovjeka koji će sam odlučiti utakmicu. O njegovom karakteru i predanosti košarci govori i to da je prije utakmica protiv Ace
(Cibona), Dražen po stanu ostavljao poruke: „Zabranjen ulaz igračima Cibone“ i „Nema, zaboravi bodove“.
Već u prvih nekoliko godina Draženove karijere, zaredali su se brojni uspjesi: 1980. godine brončana medalja s reprezentacijom Jugoslavije na juniorskom europskom prvenstvu u Turskoj, pa zlato na kadetskom balkanskom prvenstvu u Grčkoj, pa peto mjesto na kadetskom europskom prvenstvu u Grčkoj.
Godine 1982. i 1983. bile su posebno značajne za Šibenku. Predvođen fantastičnim Draženom, taj mladi i do tada relativno anonimni klub zaigrao je u finalu Kupa Koraća, ali Šibenka u prvom pokušaju nije uspjela uzeti trofej od Limogesa.
Iduća, 1983. godina donosi jedno od najdramatičnijih završnica Yu državnog prvenstva ikada.
Šibenka 83 : Bosna 82
Dana 9. travnja 1983. godine pred krcatim Baldekinom koji je tada ugostio dvostruko više gledatelja nego što ima kapaciteta, uslijedila je dramatična završnica košarkaškog prvenstva Jugoslavije, a u kojoj je Šibenka uzela zasluženu pobjedu u zadnjim sekundama utakmice.
Kako priča tadašnji igrač Šibenke Branko Macura, danima prije susreta se pumpala atmosfera, ulaznica nije bilo ni za lijek, a na Baldekin se natiskalo preko 3.000 gledatelja. Utakmica je počela loše za Šibenku te je Bosna povela sa 17 koševa razlike.
Ali, Šibenka se na poluvremenu sabrala te motivirana Draženom krenula na sve ili ništa. Dražen Petrović je, priča Macura, „uzeo stvar u svoje ruke, bio ga je pun teren, zabijao je odakle je stigao, a njegova energija i energija s tribina je i nas ostale ponijela. Stigli smo ih i prestigli“.
Pred sami kraj utakmice, Šibenka je gubila s jednim košem razlike. Živko Ljubojević je loptu dodao Draženu kojeg je čuvao Sabit Hadžić, Dražen je šutirao i istekom vremena promašio, no sudac Matijević je svirao prekršaj i Šibenci dosudio dva slobodna bacanja. Drama i napetost bili su na vrhuncu. Upravo je Dražen bio taj koji je uzeo loptu u ruke pogodio oba slobodna bacanja te u zadnjim sekundama susreta preokrenuo rezultat.
Mlada Šibenka osvojila je spektakularan naslov prvaka u filmskoj završnici.
Međutim, nakon toga uslijedile su političke igre koje su pokazale mračnu stranu tadašnjeg režima. Obzirom je Bosna bila favorizirana od strane političke elite, odmah nakon utakmice, a pod pritiscima tadašnjih moćnika, utakmica je bila poništena zbog navodnih nepravilnosti kod dosuđenih prekršaja, a koje nepravilnosti ne nikada nisu pokazale kao točne. Šibenki je oduzeta titula te je zakazana nova finalna utakmica u Novom Sadu, na neutralnom terenu.
Cijela Šibenka bila je suglasna s time da je pobjeda nepravedno oduzeta, nikada to nisu priznali. Šibenka je odbila igrati ponovljeno finale te su odbili vratiti zlatne medalje. Trofej je vraćen tek godinu dana kasnije kada ga je bio uručen novom prvaku.
Titula je službeno pripala Bosni, ali cijeli Šibenik i dan danas taj dan pamti kao dan kada su Šibenka i Dražen osvojili prvenstvo Jugoslavije.
Cibona, Real Madrid, NBA
Nevjerojatni uspjesi u dresu Šibenke svakako nisu bili zadnja točka Draženovog životopisa. 1984. godine, dražen slijedi brata Acu te prelazi u Cibonu, Zagreb. Sve do današnjeg dana, Cibonina dvorana nosi Draženovo ime.
Uspjehe koje je Dražen u nastavku karijere ostvario nemoguće je nabrojati na jednoj stranici teksta.
U svega četiri godine igrajući u dresu Cibone, Dražen je ostavio neizbrisiv trag. Od pobjede nad Real Madridom u Europskom klupskom finalu 1985. godine kada je Dražen postigao 36 koševa, preko niza osvojenih domaćih kupova i natjecanja, bronce na Svjetskom prvenstvu 1986. godine, pa do pobjede u finalu Europskog kupa nad Scavoliniem 1987. godine, Dražen je svojom energijom i učinkovitošću nosio Cibose i jugoslavensku reprezentaciju te se bez ikakve sumnje upisao kao bezvremenska legenda košarke s ovih prostora i šire.
Bivšu Jugoslaviju, Dražen napušta 1988. godine kada odlazi u Real Madrid, a potom 1990. godine u Portland Trail Blazerse. U tom periodu, Dražen je upisao i pobjedu na Svjetskom prvenstvu u Argentini 1990. godine i zlatnu medalju na Europskom prvenstvu u Zagrebu 1989. godine.
Posljednji klupski košarkaški dres kojega je nosio jest legendarna trojka New Jersey Nets-a.
Dana 7. lipnja 1993. godine oko 17:20 sati, sa svega 29 godina, Dražen nas je napustio u strašnoj prometnoj nesreći. Tog dana, čitava hrvatska zavijena je u crno a odlazak košarkaškog Mozarta do danas nije prežaljen. Niti će ikada biti.
Par riječi za kraj
Ne postoje riječi kojima se može opisati gubitak kakav je Draženovim odlaskom pretrpjela ne samo hrvatska i balkanska, već cijela svjetska pozornica. Takav talent, stav i odlučnost rađaju se jednom u generaciji i dužnost je svih nas da se njegovo ime nikada ne zaboravi.
S punim pravom i potpuno zasluženo, Dražen je proglašen jednim od 50 osoba koje su najviše doprinijele Euroligi te je 2002. godine uvršten u Košarkašku Kuću slavnih.
Dražene, počivaj i haklaj s Kobeom u miru.