Priča o Toniju Kukoču
Nevjerojatno je da Hrvatska kao jedna mala zemlja može svijetu podariti tako velika imena na globalnoj sportskoj pozornici. Od mnogih sportaša koji su ostavili neizbrisiv trag, svakako ne možemo zaboraviti 211 centimetara visokog splitskog majstora košarke – Tonija Kukoča.
Već 1985. godine, legendarni Krešo Ćosić ga je istaknuo kao novog, ako ne i jačeg igrača od Dražena Petrovića. U idućih dvadeset godina karijere, do 2006. godine kada se povukao iz profesionalne igre, ovaj najtrofejniji hrvatski košarkaš zaredao je uspjehe koji bi se mogli satima nabrajati.
Ovo je kratka priča o njemu.
Prvi koraci u Jugoplastici
Svoje prve korake na parketu, Toni je odradio u splitskoj Jugoplastici, gdje je igrao od 1985. pa do 1991. godine. Već u prvoj sezoni kada se Toni pridružio „Žutima s Gripa“, Jugoplastika je zauzela šesto mjesto u tada najjačoj europskoj ligi. Toni je bio nezaustavljiv, apsolutni mađioničar na terenu.
Kako ga opisuje opisuje športska štampa , „njegova najveća kvaliteta, uz polivalentnost, razumijevanje kako zaustaviti protivničku momčad. Ne samo igrača kojeg čuva, već momčad. Savršeno je koristio svoj atleticizam, mogućnost da u dva koraka pokrije cijeli reket. Sve zbog svog impresivnog razumijevanja košarkaške igre. “.
Već na samom početku karijere, upisao se kao kadetski prvak s Jugoslavijom te juniorski prvak Jugoslavije s Jugoplastikom. Već iduće godine, ponovno je zaradio titulu juniorskog europskog prvaka te je proglašen za MVP-a prvenstva.
Naravno, to je bio tek početak ove nevjerojatne priče – 1987. se upisao kao juniorski prvak Svijeta (opet MVP) te osvojio broncu na europskom seniorskom prvenstvu.
Uspijesi s Jugoplastikom su se redali jedan za drugim: titula prvaka Jugoslavije 1988, 1989, 1990 te 1991 (!), pa titule prvaka Europe 1989, 1990 i opet 1991. godine, kada je proglašen najboljim europskim košarkašem po izboru časopisa La Gazzetta dello Sport.
Nakon toga, Toni prelazi u Benetton gdje se opet upisuje kao europski prvak. Slično kao legendarnog Dražena Petrovića, a nakon što je pokorio Europu, put ga zatim vodi u SAD.
Beogradske ovacije
Svakako jedan od najupečatljivijih trenutaka Tonijeve karijere u Jugoplastici, je legendarna 3. utakmica finala play-offa košarkaškog prvenstva Jugoslavije u Beogradu, koja se odigrala 28. travnja 1991. godine.
Tada je Jugoplastika ''POP 84'' s ukupnih 3:0 četvrtu uzastopnu titulu prvaka pobijedivši Partizan na njihovom domaćem terenu.
Ono po čemu se ta večer upisala u sportsku povijest, nije samo osvojena titula i znoj na parketu, več činjenica da su nakon utakmice uslijedile spektakularne ovacije Toniju. Te večeri, beogradska publika se izdigla iznad mržnje koja je tada uzimala maha. U trenutku kada se bivša Jugoslavija raspadala i kada se zahuktavao krvavi rat koji je idućih pet godina harao ovim prostorima,
Beograd se suglasno „poklonio“ hrvatskom sportašu i odalo počast njegovom sportskom liku i djelu.
Nije bez razloga zašto se ta večer spomijnje kao posljednja lijepa uspomena iz ''sportske'' Jugoslavije.
The Croatian Sensation
Prosječan sportaš bi nakon ovakve priče bio spreman otići u mirovinu i reći da je dosta, ali Tonijev put je tek tada uzeo novi zamah. 1993. godine, Toni je obukao dres po kojem je stekao novu razinu planetarne sportske slave – onaj legendarne momčadi Chichago Bullsa. Tu je zaigrao s košarkaškim mastodonima poput Michaela Jordana, Scottiea Pippena, Dennisa Rodmana te Rona Harpera.
Zajedno s Draženom Petrovićem i Vladom Divcem, Toni je bio pripadnik prvog vala trofejnih europskih košarkaša koji su osvojili parkete NBA lige.
U Bullsima, Toni je proveo šest sezona tijekom kojih je nastavio upisivati pobjede i trofeje, kako s Bullsima tako i s reprezentacijom samostalne Hrvatske. Tu osvaja tri naslova prvaka NBA lige: 1996; 1997; pa 1998. godine.
Valja spomenuti i da je 1996. godine proglašen najboljim šestim igračem lige, dok je i u tom razdoblju gotovo tradicionalno bio proglašavan najboljim europskim košarkašem po izboru časopisa La Gazzetta dello Sport.
Godine 2000. Toni napušta Bullse te je svoju karijeru do okončanja 2006. godine proveo u Philadelphia 76-ersima, pa Atlanta Hawksima i za kraj, u Milwaukee Bucksima.
Potpuno zasluženo, Toni je 2017. godine primljen je u Kuću slavnih FIBA-e, a kada je 2021. godine primljen je u Kuću slavnih košarke, nagradu mu je uručio sam Michael Jordan.
Nadimci
Još jedan zanimljiv detalj vezan uz Tonija Kukoča su njegovi nadimci koji su ga krasili tijekom karijere: "the White Magic", "the Spider from Split", "the Pink Panther", "the Waiter", "Euro Magic", i "the Croatian Sensation".
Od svih, možda je najkreativniji onaj "the Waiter" (konobar) – Tonija su tako zvali jer „ih je servirao kao na pladnju“.
Par riječi za kraj
Što reći, kakvu poruku poslati i kako završiti tekst o jednom ovakvom velikanu.
Kao što kažu da je Miroslav Krleža napisao više knjiga nego što prosječan čovjek pročita tijekom cijelog života, tako za Tonija Kukoča valjda možemo reći da je osvojio više trofeja i titula nego što prosječan čovjek odigra utakmica košarke u životu.
Respect!