Priča o Dini Rađi
Kako naš blog služi kao homage legendama košarkaške scene s naših područja, apsolutno je nedopustivo da još jedan tjedan prođe a da nismo objavili riječ-dvije o legendarnom splitskom momku Dini Rađi.
Ovo je još jedan sportaš koji dokazuje kako mala mala zemlja poput Hrvatske uporno stvara velikane, a koji svojim osebujnim karakterima ostavljaju neizbrisiv trag.
Kao što je svakom poštenom košarkaškom znalcu dobro poznato, Dino je 211 centimetara visoki centar koji se tijekom iznimno uspješne karijere upisao u listu nositelja olimpijskih medalja, prvaka Europe, svjetskog prvaka te jednog od najznačajnijih NBA-ovaca s naših područja.
Pa krenimo malo od onih dana kada je Dino započeo svoje korake na parketu.
Počeci karijere
Dino je nositelj pravog sportskog duha. Prije nego je započeo košarkašku karijeru, bavio se s brojnim sportovima te je tek s 15 godina obukao košarkaški dres. Svoje značajne početke postavio je u dresu tadašnje splitske Jugoplastike.
U bojama Jugoplastike, Dino je sa svojim timom dva puta osvojio naslov europskog prvaka i prvaka bivše Jugoslavije.
Kao jedan od najprepoznatljivijih trenutaka iz tog doba, Dino je prepoznao München 1989. godine . Te prilike, Jugoplastika je predvođena Tonijem Kukočem i Dinom kao totalni autsajder u polufinalu svladala Barcelonu s 89-77, a nakon toga je uslijedila nevjerojatna pobjeda nad Maccabiem s rezultatom od 75-69. Odjek pobjede protutnjao je Splitom te su deseci tisuća splićana izašli na ulice dočekati i pozdraviti heroje dana. Kolone ljudi dočekale su „Žute“ još na aerodromu u Kaštelima, a doček se nastavio sve do splitskih ulica. Osvojivši taj naslov protivno svim očekivanjima, Jugoplastika je postala svjetska senzacija.
Nakon Jugoplastike, Dinove ambicije usmjerene su prema Bostonu i velikim svjetlima NBA lige.
Međutim, taj prelazak nije išao glatko te je zapamćen kao gotovo dvogodišnja saga koja je zauzimala mjesta športske štampe. Naime, Jugoplastika nije imala namjeru „pustiti“ Dinu da ode u Boston, obzirom su smatrali da je vezan ugovorom sve do 1992. godine. Dino je međutim, čvrsto odlučio realizirati svoj san te je čak samoinicijativno otišao u SAD i potpisao ugovor s bostonskim Celticsima.
Taj potez nije prošao bez posljedica, pa je Dino sudskim putem naprasno vraćen u Split te je postignut dogovor da će zaigrati za Celticse nakon što ispoštuje svoje obveze prema Jugoplastici.
U tom periodu, Dino je kratko zaigrao i za bogati rimski Virtus, ali unatoč tome što je bio plaćen više od Maradone i drugih nogometnih zvijezda prema tadašnjim standardima, ništa nije moglo zaustaviti njegov transatlantski let.
Boston Celtics
Dino se Celticsima konačno pridružio u ljeto 1993. godine. Već prve sezone, nominiran je za NBA All-Rookie Second Team zajedno s Kukočem, koji je tada već igrao za Bullse.
Nastavio je igrati za Celticse sve do 1997. godine te je već stekao titulu legende, ali su ga na žalost usporavali i zdravstveni problemi, odnosno ozljeda koljena.
Panathinaikos
Ozljeda koljena koštala je Dinu utakmica i utakmica, zbog čega je odlučio ponovno preći ocean te je nastavio igrati za grčki Panathinaikos. Tu je proveo dvije godine i osvojio dva nacionalna naslova.
Jedna od legendarnih priča koja je ostala zapamćena iz tog razdoblja, a koja ga je koštala i mjesta u momčadi, je situacija kada je Dino stao u obranu trenera Subotića.
O tome se nije puno pričalo u medijima, ali je poznato da je Dino udario sina predsjednika kluba kako bi obranio trenera. Evo što je Dino izjavio o tome godinama poslije:
„Nakon zadnje utakmice prvenstva pred play off na izlasku iz dvorane njega napadne neki lik i počne ga vriđat. Ja onako pod adrenalinon ga uvatin za vrat. Lik me pljune i akcija-reakcija pošaljen ja lipo njega na spavanje. Naravno da je to bija sin od gazde i da smo obojica bez obzira na osvojeno prvenstvo dobili nogu.“.
Splitski fakin tako je ostao bez mjesta u Panathinaikosu, ali budimo realni – apsolutno mu nitko ne zamjera taj potez. Čak štoviše, upravo je time pokazao svoj dišpetni karatker kojeg je nerijetko ostavljao na terenu i upravo zato ga i volimo.
Povratak u Hrvatsku: Zadar
Nakon Grčke, Dino je nastavio svoj put kratko igrajući za Zadar. Niti u toj epizodi nije nikome ostao dužan: tu se upisao kao osvajač naslova prvaka te kupa.
O ludilu koje je izazvao njegov dolazak u grad koji je izmislio košarku, najbolje svjedoče Dinove riječi:
„Kad san doša na prvi trening vidin ja di san doša. Prvo ulaziš u dvoranu di je više ljudi na treningu nego 90% utakmica po Europi. Predstavljanje ekipe totalno ludilo iza dvorane. 30000 ljudi najmanje. Bengalke, rakete, petarde. Nevjerovatno. Cila sezona je bila nevjerovatna. Igrali smo odlično i osvojili kup usrid Zagreba s lakoćon.“
Završetak karijere
Nakon epizode u Zadru, Dino se nakratko 2002. godine vratio u Grčku i to u boje glavnog Panathinaikosovog rivala – Olympiakosa.
Svoje zadnje godine u profesionalnoj košarci, Dino je najprije odigrao u dresu zagrebačke Cibone pa je šlag na kraju svoje iznimne karijere postavio u rodnom gradu, igrajuči za svoj KK Split.
Vjerojatno nije mogao postojati bolji način za završiti karijeru od osvajanja nacionalnog prvenstva igrajući upravo u onom gradu gdje je cijela priča i počela.
Par riječi za kraj
Nema boljeg načina za rezimirati nečiju karijeru od navođenja krunskih uspjeha.
Dino Rađa, osim iznimne klupske karijere, ostat će zapamćen kao dvostruki dobitnik Državne nagrade za šport "Franjo Bučar" 1992. godine te jedan od upisnika Kuće slavnih, klasa 2018. godine. Osim toga, valja istaknuti i to da je Dino proglašen među 50 FIBA-inih najboljih momaka 1991. godine te jedan od 50 najvećih doprinositelja Euro Ligi 2008. godine.
Uz osvojeno FIBA Svjetsko juniorsko prvenstvo 1987. i 1990. godine, te dvije olimpijske srebrne medalje (Seoul 88' i Barcelona 92'), Dino je apsolutno zaslužio svoje mjesto među najvećim sportašima s naših prostora.
Vjerojatno će proći još nekoliko generacija dok Hrvatska dobije takva imena košarkaške scene kao što su Dino i nekoliko pojedinaca iz njegovog vremena.