Mi Imamo Svoga Boga, Ime Mu je Bodiroga

Mi Imamo Svoga Boga, Ime Mu je Bodiroga

Nakon ovakvog naslova, nema potrebe dalje pisati. Bez problema možemo samo stati i reći -  je li tako?

I svaki pošteni zaljubljenik u košarku će se složiti.

Ali ipak, sramota bi bila ne napisati barem riječ-dvije o Dejanu Bodirogi, jer legenda ovakvog kalibra u najmanju ruku zaslužuje da o njemu napišemo i knjigu. 

 

Zašto ga volimo?

Ako bismo detaljno analizirali Bodirogu, mogli bi se složiti da on nije imao fizička svojstva jednog LeBrona, nije bio najbolji šuter niti tehničar, niti je imao psihološku dominaciju jednog Kobea. 

Ali opet, Dejan Bodiroga je jedan od najboljih europskih košarkaša u povijesti, kojeg pamtimo kao univerzalnog igrača koji je mogao pokriti sve pozicije. Dakle, iako nije imao „službena“ obilježja i svojstva, na terenu je bio upravo sve od navedenog. Dejan je na neobičan način nastupao kao neprimjetni igrač iz sjene koji bi riješio utakmicu, ostvario najbolji rezultat i apsolutno dominirao te se „igrao“ s protivničkim igračima. Kao na primjer u legendarnom duelu s velikim Carmelom Anthonyem. 

Ovo zvuči kao klasičan oksimoron, ali vjerojatno je upravo to razlog zašto je Dejan tako voljen i cijenjen igrač.

Kada na to dodamo njegov izvan terena skromni i sportski karakter, dobijemo jasan razlog zašto ga je publika toliko obožavala. A kada kažemo obožavala, ne pričamo o standardnom „znaš, on ti je poznati sportaš“ kind of obožavala, već pričamo o tome da su rockeri o njemu pisali pjesme (Sex, droga i Bodiroga by. Prljavi Inspektor Blaza i Kljunovi) a navijači su ga smatrali božanstvom. 

 

Vratimo se na početak

Dejan Bodiroga rođen je u Zrenjaninu 1973. godine, a svoj rani košarkaški put je započeo u KK Mašinac.

Njegov prvi karijerni skok dogodio se krajem 80-ih kada je njegov talent prepoznao legendarni Krešimir Ćosić, a kada je Dejan bio golobradi mladić sa svega 17 godina. Već tada, Ćosić je imao velika predviđanja za njega te je najavljivao da će Dejan s vremenom postati najbolji europski košarkaš.

Pod Ćosićevim mentorstvom, Dejan odlazi u Zadar gdje je proveo dvije godine, od 1990. – 1992. godine. Paralelno s time, Dejan je zaigrao za reprezentaciju tadašnje Jugoslavije, a s kojom je u narednim godinama osvojio Olimpijsko srebro (96'), dva Svjetska prvenstva (98' i 02') te čak tri Europska prvenstva (95', 97', 01').

Kako je početkom 90' godina eskalirao nesretni rat, tako je Dejan nastavio svoju karijeru u Trstu, a gdje je već bio prepoznat kao vrhunski igrač i zabijao u prosjeku dvadesetak koševa po utakmici. U dresu Trsta, pamtimo sudjelovanje u poluzavršnici talijanskog prvenstva te kad je proglašen za najboljeg igrača Božićnog turnira u Madridu 93' godine.

Nastavak karijere uslijedio je u dresu milanske Olimpie, gdje je Dejan igrao sve do 1996. godine gdje je uspješno došao do finala Kupa Radivoja Koraća te poluzavršnice talijanskog prvenstva. Međutim, taj period su ipak u značajnijoj mjeri obilježili reprezentativni uspjesi, osobito zlatna Atena 1995. godine.

 

Real Madrid, Panathinaikos, Barcelona

Tijekom 1996. godine, Dejan nastavlja karijeru u kraljevskom Real Madridu. Iako je bio pod povećalom Sacramenta i pozornice NBA lige, odlučio je ostati na europskom tlu. U intervjuu za Index, objasnio je zašto nikada nije napustio Europu i igrao u NBA-u. 

Naime, unatoč primamljivosti i zavodljivosti NBA lige, Dejan nije htio napustiti Europu prije nego bude smatrao da je ostavio dovoljan trag. Karijera ga je odvela u smjeru da je u Europi igrao za top klubove, borio se za trofeje, osvajao trofeje i na taj način ostvario svoj cilj. Vjerojatno je upravo zbog te odluke i ostvario svoj cilj te ostavio neizbrisiv trag u knjigama povijesti košarke.

Za Panathinaikos je, godinu dana i zajedno s Dinom Rađom, igrao od 98' – 02' godine, te je nakon 14 sušnih godina Panathinaikos osvojio nacionalno prvenstvo, a nije za zanemariti da je i proglašen najboljim igračem grčkog prvenstva. U narednim godinama, Dejan je sa zelenima u dva navrata osvojio Euroligu te još dva puta i grčku nacionalnu ligu. 

Veliko priznanje dobio je 2002. godine kada je dobio ukupno tri MVP priznanja: za završnicu Svjetskog prvenstva, TOP 16 Eurolige i za završnicu Eurolige. S punim pravom, u to vrijeme smatran je najboljim igračem svijeta izvan NBA lige.

Nakon grčke, Dejan je prešao u Barcelonu gdje je bio od 02' – 05' te ni kataloncima nije ostao dužan, počastivši ih s trostrukim naslovom prvenstva, kupa i europskog prvaka.

 

Emotivni povratak u Atenu

Međutim, trenutak iz tog vremena koji se mora spomenuti, a koji najbolje opisuje Dejanovu veličinu, je njegov „povratak“ u Atenu 2003. godine, ali ovaj puta u ulozi protivničkog igrača Barcelone. Pobjeda koju je Barcelona te večeri upisala je iskreno manje bitna za spomenuti. Ono što se mora ispričati je nevjerojatni doček koji su navijači Panathinaikosa priredili svojem bivšem igraču i idolu. 

Koliko često se susrećete sa scenarijom da kada igrač napusti klub i vrati se u bojama drugog dresa, da ga dočeka išta drugo osim hukanja, zviždanja i nemilih poruka s tribina?

To s Bodirogom naravno nije bio niti je mogao biti slučaj. Na samom početku utakmice, cijela dvorana je skandirala njegovo ime, a navijači su priredili odličnu koreografiju u kojoj su skandirajući njegovo ime razvili i veliku zastavu na kojoj je bila njegova ilustracija te istaknuta „10-ka“ koju je nosio igrajući za Panathinaikos. Ne samo da nije bilo zamjeranja, već su navijači Bodirogi još jednom pokazali upravo zahvalnost za veliki doprinos klubu, a kojim ga je vratio i nametnuo na europskoj sceni.

Ova priča je samo jedna u cijelom nizu priča gdje je publika Dejanu Bodirogi s punim pravom davala ovacije i priznanja koja daleko nadilaze ona čisto sportsko-statističke naravi.

A tko ti može dati veće priznanje od same publike.

 

Par riječi za kraj

Kako svemu dođe kraj, tako je došao i prirodni završetak karijere ovog iskrenog velikana, a kojeg je dočekao u rimskom Virtusu u razdoblju od 05' do 07' godine.

Dejana Bodirogu povijest košarke neće pamtiti samo po trofejima i poenima, već po nevjerojatno prirodnoj ljepoti i eleganciji igranja košarke. Njegov stil igre teško je staviti u riječi, ali svatko tko ga je gledao složit će se da je to sve izgledalo nevjerojatno jednostavno, spontano, prirodno i jednom riječju genijalno. Osim toga, svojim humanitarnim djelovanjem i primjernim ponašanjem i odnosom s publikom, Dejan je zauzeo jedno posebno mjesto među velikanima.

Takvo mjesto, koje obilježava sportski talent i kult ličnosti, je teško zauzeti. 

Da ne duljimo dalje s ovim tekstom, za sami kraj predlažemo da se udobno zavalite u fotelju, otvorite si omiljeno piće te s guštom pogledajte ovaj kratki video, a koji će vam o Bodirogi reći više nego tisuću riječi. I par puta obavezno na repeat.